Grada Čabra :
Školska 1 - 51305 TRŠĆE Tel/Fax: 051/824-110
gsm: 098/461406
info@tz-cabar.hr
Grad Čabar površinom zauzima gotovo četvrtinu prostora Gorskog kotara, odnosno treći je po veličini grad u Primorsko-goranskoj županiji. Njegov prostor je periferan, granični i manje dostupan glavnim prometnim pravcima Hrvatske i susjedne Slovenije. Prostire se na geografskim visinama između 650 i 1200 m nad morem, pa zbog toga ima otežane zimske uvjete i nepovoljan geografsko-prometni položaj.
Grad Čabar bogat je prirodnim ljepotama (Nacionalni park Risnjak, Snježnik, nezagađene rijeke i predivni izvori rijeka Kupe i Čabranke), ima relativno dobre klimatske uvjete, brojne kulturno-povijesne sadržaje, a nema velikih industrijskih postrojenja koji bi bili potencijalni zagađivači prirode.
Najznačajnija naselja su Čabar, Gerovo, Prezid, Plešce i Tršće. Veća naselja smještena su uz dvije glavne prometnice: od Delnica prema Republici Sloveniji (Gerovo, Tršće, Prezid), i uz rijeke Čabranku i Kupu prema Brodu na Kupi (Čabar, Plešce). U svim tim mjestima, selima i zaselcima danas živi oko 5 000 stanovnika. Osnovna privredna djelatnost stanovnika ovog područja je stočarstvo i ratarstvo, a u industriji - prerada drveta. Prirodni resursi i vrijednosti stečene ljudskim radom, među kojima veliko značenje imaju kulturno-povijesno naslijeđe i etnološka baština, omogućavaju nesmetan razvoj primjerenih privrednih djelatnosti, naročito turizma koji uključuje kulturnu i gastronomsku ponudu na osnovi zdrave hrane: seoskog-ruralnog turizma, lovnog turizma, sportsko-rekreacijskog turizma, zdrastvenog turizma i sl.
Grad Čabar ima razvijene kulturne i sportske aktivnosti. U tehničkoj kulturi i sportu djeluju u Gradu Čabru razna društva i udruge, od kojih su značajniji:
- Gradska limena glazba Čabar,
- Radio klub "Sokol" u Tršću,
- Zajednica sportova Grada Čabra,
- Sportsko - ribolovna udruga "Čabranka" Čabar,
- Šahovski klub "Građevinar" Čabar,
- Auto-moto društvo "Zrinski" i drugi.
Zapaženije sportske aktivnosti su: sportski ribolov, skijaško trčanje, slalom, veleslalom i šah. Zbog pomanjkanja financijskih sredstava, aktivnosti u tehničkoj kulturi i sportu ne mogu zadovoljiti raznovrsne potrebe naročito mlađih ljudi.
U građevinskim područjima naselja postoje sportsko-rekreacijske površine uglavnom kao školska igrališta (uz sam objekt škole). Na izdvojenim površinama sportsko-rekreacijske namjene postoji skijalište u Tršću, te površine sportsko-rekreacijskih sadržaja u Čabru, Gerovu i Prezidu.
Veliki dio područja Grada Čabra leži na vodonosnom sloju koji predstavlja strateški resurs od državnog značaja za vodoopskrbu šireg prostora. To se odnosi naročito na slivno područje gornjeg toka rijeke Kupe.
Područje Grada Čabra odlikuje se velikim prostranstvima vrijedne i očuvane prirode od koje mnogi dijelovi zaslužuju posebnu zaštitu. Velik dio tog prostranog područja zbog slabe naseljenosti zasad nije neposredno ugrožen. Međutim, na tom području nisu provođena sustavnija istraživanja prirodne baštine koja ovaj prostor izuzetne bioraznolikosti zavrijeđuje.
GRADSKA NASELJA (URBANE CJELINE)
ČABAR
Čabar je kulturno i administrativno sjedište Gorskog kotara. Prvi put se spominje 1642. godine u Grobničkom urbaru, gdje stoji: "da su podložnici grobnički dužni goniti tovare robe konjima od Grobnika do Čabra", što znači da je Čabar u to vrijeme bio kmetsko naselje grada Grobnika, gospoštije Vinodolske. Utemeljiteljem Čabra smatra se hrvatski ban Petar Zrinski.
Središtem dominira kaštel (kurija) Petra Zrinskog, koji je u nešto promjenjenom obliku, nadograđivanjem tijekom prošlih stoljeća i recentnijom obnovom, sačuvan do danas. Iznad središnjeg trga dominira barokna crkva Sv. Antuna Padovanskog iz XVII stoljeća s kalvarijom. U njoj dominira oltarna slika poznatog slovenskog slikara iz XVIII. stoljeća Valentina Metzingera. Iza crkve se nalazi aleja i novoobnovljene kapelice križnog puta sa slikama Andrije Zbašnika.
U vrijeme Petra Zrinskog, 1651. godine u Čabru je otvorena prva ljevonica i kovačnica, čime je u ovim krajevima začeta privredna djelatnost. Do današnjeg doba u Čabru je ostala sačuvana stara kovačnica Urh.
SEOSKA NASELJA (RURALNE CJELINE)
PREZID
Prvobitno je selo Prezid nastalo, kako mu samo ime govori, "pri zidu", tj. pored starog rimskog zida - limesa, koji je zatvarao granicu Zapadnog rimskog carstva pred prodorom barbarskih naroda.
Prezid je jedno od prvih goranskih naselja nastalih u doba Frankopana, vezanih uz upravu većih naselja i gradova u Vinodolu.
Nastanak i oblikovanje naselja datira od XV. do XVI. st. u frankopansko vrijeme, a osobito u XVII. st. u znaku gospodarskih ideja knezova Zrinskih, posebno Petra Zrinskog.
Seoska cjelina Prezid je naselje otvorenog tipa, koje je do druge polovine XX st. zadržalo gotovo sve oznake cjelovito oblikovanog prostora u kontinuitetu uvjetno od XV. - XVII. st. sa seoskim i građanskim građevinama. U Prezidu su još uvijek sačuvane stare drvene kuće, kao autohtoni primjerci goranske arhitekture. One su danas pod zaštitom kao ruralno graditeljstvo hrvatske baštine.
GEROVO
Gerovo, središnje mjesto gerovske udoline, jedno je od najstarijih mjesta u Gorskom kotaru. Prvi put se spominje 1028. godine kao "naseobina Gerona". Župa je utemeljena 1504. godine, a u doba Zrinskih Gerovo je jedno vrijeme bilo sjedište Gorskog kotara.
Danas je Gerovo najveće industrijsko mjesto u Gradu Čabru s bogatim zaleđem. Iz Gerova putovi vode na Risnjak, Snježnik, izvor Kupe, u šume i lovišta.
TRŠĆE
Jedan je od najljepših planinskih krajeva u Hrvatskoj. Odavde putovi vode na sve četiri strane svijeta: u šume, košenice i livade, lovišta i lovačke kuće, na vidikovce. Tršće ima sve preduvjete za razvoj turizma. Iznad Tršća smjestila se planina Rudnik, na kojoj su dvije skijaške staze s vučnicama.
PLEŠCE I ZAMOST
Naselja smještena uz rijeku Čabranku. Ispod litice svetogorske, na rječici Gerovčici, ljudi su stoljećima osmišljavali život. Gradili su pilane na vodu, mlinove i kovačnice koje su još i danas u funkciji. Posjetitelj može uživati u šarolikosti prirodnih pejzaža, splavarenju, raftingu, ribolovu, planinarenju …
Vjerske zajednice
Na području Grada Čabra nalazi se šest crkvenih župa koje su dobile ime prema župnim crkvama, kako slijedi:
- župa Sv. Antuna Padovanskog - Čabar
- župa Svetih Hermagora i Fortunata - Gerovo
- župa Sv. Andrije - Tršće
- župa Sv. Vida - Prezid
- župa Presvetog Trojstva - Plešce
- župa Sv. Leonarda Opata - Hrib
Župne crkve su:
- crkva Sv. Antuna Padovanskog u Čabru,
- Svetih Hermagora i Fortunata u Gerovu,
- Sv. Andrije u Tršću,
- Sv. Vida u Prezidu,
- Presvetog Trojstva u Plešcima,
- Sv. Leonarda Opata u Hribu,
- a na Svetoj Gori nalazi se svetište Majke Božje Karmelske.
Manje crkvice i kapelice su:
- Sv. Ana u Malom Lugu,
- crkvica Pohođenja Marijinog u Ravnicama,
- Sv. Ivana Krstitelja u Sokolima,
- Sv. Petra i Pavla u Kranjcima,
- crkvica Majke Božje od žalosti u Kozjem Vrhu,
- Sv. Roka u Gerovu,
- Majke Božje Snježne u Lividragi,
zatim kapelice:
- u Potoku,
- u Plešcima,
- dvije u Zamostu,
- dvije novopodignute u Mandlima i Kamenskom Hribu,
- kapelica Sv. Ivana Krstitelja u Tropetima,
- Sv. Ivana Nepomuka i Obitelji Križ u Čabru,
- te ruševina kapelice Sv. Stjepana u Vodama.
POVIJEST
Prve tragove života na ovim prostorima nalazimo iz vremena ilirsko-keltskih plemena Japoda, iz vremena halštatske kulture od IX. do IV. stoljeća prije Krista. Dolazak slavensko-hrvarskih plemena uslijedio je u ove prostore najvjerovatnije u vrijeme njihova prodora u Istru 590. godine.
U XI. stoljeću spominje se i prvo naselje u ovim krajevima. Zapis iz 1028. godine kazuje da se "jedan dan hoda od Rijeke" nalazi naseobina Gerona pa bi to trebalo biti današnje Gerovo.
U jednom opisu vinodolske župe iz 1260. godine, kao posjed knezova Krčkih, spominje se i Brezidan kraj Babnog Polja, današnji Prezid. Vjeruje se ipak da mjesto Prezid ima bogatiju prošlost. Ime je dobilo vjerovatno po svom smještaju.
Nalazilo se pred zidom rimskog Liburnijskog limesa iz I. stoljeća poslije Krista. Na tom su prostoru pronađeni i prvi dokazi o životu ljudi na ovom tlu: ostaci grnčarije iz halštatsko-japodske kulture.
Samo mjesto Čabar spominje se 1642. godine. Njegov utemeljitelj je Petar Zrinski, najznačajniji hrvatski ban. Tu je sagradio dvorac, koji u nadograđenom obliku postoji i danas.
Crtice iz Čabarske povijesti
Od Zrinskih do Ghyczyja
Čabar se prvi puta spominje 1642. godine u Grobničkom urbaru, a značajno gospodarsko i upravno središte postaje 1651. godine kada je Petar Zrinski izgradio peći za taljenje željeza, kovačnice, pilanu, mlin, gospodarske i stambene zgrade za radnike, te svoju kuriju. Idrijski kroničar Garibaldi zabilježio je da je tu Zrinski ljevao topove, bombe i kugle, a također piše da ime mjesta dolazi od ilirske riječi ziaber što znači krčevina (mjesto se danas u narječju naziva Čeber), iako je moguće da je ime nastalo po konfiguraciji terena koja podsjeća na na kabao, čabar.
Nakon pogibije i zapljene 1671. godine od Zrinskih je u današnjem Čabru ostao samo dvor od kojeg je danas u donekle izvornom obliku samo ugaona kula. Čabar je u to vrijeme imao 70 kuća, dok se ostala naselja još ne spominju (osim Gerova i Prezida koji se u nešto drugačijem obliku spominju dosta ranije).
Godine 1685. Čabar i njegova okolica pripali su u zakup i na upravu barunu Franji Rigoniju koji je izgradio i novu visoku peć za taljenje željezne rudače, a već 1692. godine zapljenjeni posjed Ugarska je komora prodala Austrijskoj komori koja je obratila razmjerno mnogo pažnje metalurgiji pa se proizvodnja ponovno povećala. Međutim, 1711. godine veliko nevrijeme i provala bujica poplavili su Čabar i željezaru te je proizvodnja prestala, a obnovljena je tek 1718. godine. Zbog pomanjkanja dobre željezne rudače (koja se već i uvozila) te konkurencije kranjskih i koruških željezara rad čabarske željezare potpuno je obustavljen.
Kralj Franjo II. darovao je 1798. godine čabarsko imanje Matiji Josipu Paraviću za njegove zasluge u ratu protiv Turaka, a Paravić ulaže velike napore da obnovi Čabarsko gospodarstvo.
Poslije smrti Matije 1866. njegova udova naslijeđuje imanje. Potom mađarski grof Nikola Ghyczy postaje vlasnikom čabarskog posjeda. Posjed ostaje u vlasništvu te obitelji sve do nacionalizacije nakon drugog svjetskog rata.
Zatvaranjem željezare u Čabru nije zamrla svaka rudarska aktivnost u ovome kraju. Od 90-ih godina 19. stoljeća pa sve do drugog svjetskog rata u rudnicima kraj Tršća kopala se živina rudača - cinabarit, međutim i ta je aktivnost prestala zbog iscrpljenosti ležišta.
Prekidom rudarskih i metalurških aktivnosti kraj počinje gospodarski nazadovati pa se prvi puta javlja i današnje bitno obilježje prostora - emigracija stanovništva. Iseljavanje je započelo iz više razloga. Monokulturna gospodarska usmjerenost na metalurgiju, prometna izoliranost, pa i elementarna nepogoda koja je razorila uhodanu proizvodnju, inicijalni su razlozi na koje se nadovezala opća ekonomska kriza krajem 19. stoljeća, te slabo stanje u šumskom gospodarstvu i drvnoj industriji.
Čabar u vrijeme Zrinskih - Rudnici željeza i metalurgija
U 16. stoljeću se veliko vlastelinstvo Frankopana počelo osipati. Turci su zaposjeli mnoge njihove gradove i posjede, a više je članova te obitelji izginulo u borbama s Turcima. Gospodar Gorskog Kotara u drugoj polovici 16. stoljeća bio je stjepan Frankopan Ozaljski. Zbog neprilika u koje je zapao uslijed lošeg gospodarenja svojim imanjima, te zbog trajne turske najezde koja je prijetila njegovim gradovima i posjedima, sklopio je s Nikolom Zrinskim Sigetskim, svojim šurjakom, mužem svoje sestre Katarine, zajednicu dobara, tj. ugovor o međusobnoj pomoći i nasljedstvu 1. veljače 1544. godine. U drugoj polovici 16. stoljeća Turci više nisu tako često prodirali u Gorski kotar. Nakon gradnje Karlovca 1579. godine bilo je mirnije. Napuštena naselja i opustijeli posjedi većine zrinsko-frankopanskih vlastelinstava naseljavaju se i na njima se obnavlja gospodarstvo.
Zrinski su kao novi gospodari goranskog kraja znali bolje koristiti njegova bogatstva, a učinkovitije su organizirali promet i trgovinu. Na području Čabra i Gerova su uglavnom naseljavali Hrvate, potomke onih starosjedioca koji su pobjegli pred Turcima u Kranjsku. Gospodarsko značenje Gorskog kotara osobito su podigli njegovi posljednji gospodari braća Nikola i Petar Zrinski. Nakon podjele zajedničkih posjeda, Gorski kotar pripao je Petru Zrinskom koji je svoje posjede u tom području držao do 1670. godine.
Za uzdržavanje radnika u čabarskim rudnicima i kovačnicama Petar Zrinski je uredio novo, čabarsko vlastelinstvo. Zrinski su nastavili kopanje željezne rudače u frankopanskim rudnicima u Liču - na temelju 1463. godine dobivene povlastice da mogu iskorištavati rudno blago na svojim posjedima. Kad je u okolici Čabra pronašao kvalitetnu željeznu rudaču, Petar Zrinski je prenio u Čabar stari rudarski pogon iz Liča. Izgleda da je 1641. godine rudnik bio u zakupu, a Zrinski su tada prema ugovoru dobivali samo dio istaljenog željeza. Oko 1650. preuzeli su rudnik potpuno pod svoju upravu.
U Čabru je 1651. godine Zrinski podigao visoku peć za taljenje željezne rudače, doveo iz Kranjske, Njemačke i Češke majstore ljevače i kovače i na novo vlastelinstvo naselio dovoljan broj kmetova koji su obrađivali zemlju, uzgajali stoku i u šumama palili ugalj. Od kvalitetnih željezarskih proizvoda iz svojih čabarskih ljevaonica Petar Zrinski imao je velike koristi. U samom Čabru izgradio je dvor za stanovanje, zgrade za činovnike i upravu, kuće za stanovanje radnika, više radionica za preradu sirovog željeza - za izradu čavala i ključeva, pilanu i mlin. Željezo i željezna roba otpremani su u Bakar i otuda prodavani u svijet.
Iz pljenidbenih zapisnika nakon njegova utamničenja 1670. godine saznajemo da je na čabarskom vlastelinstvu bilo oko 2000 kmetova, a u samom Čabru u proizvodnji željeza i željezne robe oko 200 radnika. U Liču je Petar Zrinski izgradio pilane. Uredio je novo vlastelinstvo u Brodu na Kupi pod koje je pripadao veći broj naselja Gorskog kotara.
Osnovu gospodarstva čabarskog vlastelinstva u to vrijeme činila je proizvodnja željeza i željeznih prerađevina, a visoku stavku u prihodu činila je i dobit od prodaje hrane i namirnica čabarskim radnicima. Prodaja željeznarije i namirnica rudarima činila je 1671. godine oko 45 % prihoda trgovine na ovdašnjim posjedima Zrinskih, sama prodaja željeza činila je 58 % brutto prihoda na ovdašnjim komorskim posjedima, a čabarsko željezo postalo je glavni artikl bakarske trgovine.
Zbog neuspjeha zrinsko-frankopanske urote potpuno se u negativnom smislu izmijenio dalji razvitak Čabra i čitavog Gorskog kotara. Godine 1672. još je radilo 200 radnika i desetak majstora. Među njima je bilo 88 čabarskih kmetova koji su svoju tlaku obavljali tako da su radili za rudnik. U Čabru je 1673. godine broj radnika smanjen na 121 uz 9 kovačkih i topničkih majstora. U rudniku je uz to radilo još oko 70 čabarskih kmetova. Vlastelinskom kurijom u Čabru upravljao je 1672. godine poseban oficijal, a među vlastelinskim službenicima bili su još nadglednik željeznarije, pisar, špan, sluga u željeznariji, dva stražara, mlinar i volar.